Ovim člankom želimo objasniti razliku između Cloud Native ERP aplikacija i aplikacija prilagođenih Cloud-u te razloge zašto uvođenje nenativnih aplikacija za Cloud nije isplativo.
U današnje vrijeme jako puno aplikacija za upravljanje poslovanjem na tržištu djeluje u Cloud-u, ali postoji presudna značajka koja često ostaje neprimijećena predstavlja ključni element kako bi se brojne prednosti koje Cloud nudi mogle iskoristiti.
Razlika je u načinu na koji Cloud radi, odnosno da li je aplikacija zamišljena za Cloud Native ili prilagođena Cloud radu.
Počnimo s činjenicom da većina ERP aplikacija koje postoje na tržištu tvrde da rade u Cloud-u dok su zapravo prilagođene i nisu adaptirane za nativni rad u Cloudu.
Odnosno, radi se o aplikacijama instaliranim na Cloud Serveru, gdje putem udaljenih tehnologija poput Terminal Servisa i Remote Desktop konekcije korisnik pristupa tom Serveru u Cloudu i lokalno prikazuje sliku aplikacije Klijentu koji zapravo radi na Serveru.
Tada aplikacija radi u Cloud-u, prikazuje se u Cloud-u i slika se u svakoj tisućinki sekunde “kopira” u sliku koju korisnik ima pred sobom na računalu.
Zapravo, obrade ne vrši korisnikovo računalo.
Riječ je o zastarjelim tehnologijama koje ne mogu generirati lokalne datoteke na Cloud-u na udaljenom poslužitelju.
Online aplikacija u Cloud-u može dovesti do sljedećih problema:
Kupac koji želi online aplikaciju ili niz aplikacija mora kupiti Microsoftove licence koje su korisniku financijski nedostižne, te treba imati znanje o online tehnologijama.
Svaki put kad se promijeni verzija Operacijskog Sustava na poslužitelju, te se licence moraju kupiti. Odnosno, ako tvrtka pređe sa Windows Server 2010 na 2012, ili sa 2016 na 2019, u svakom tom prijelazu sa servera na server mora kupiti potrebne licence.
Il numero delle licenze è proporzionale al numero dei Client, quindi se l’azienda ha 10 client avrà bisogno di 10 licenze, se ha 100 client serviranno 100 licenze. Diventa quindi davvero oneroso questo tipo di attività.
Često, kako bi izbjegle plaćanje, tvrtke ne mijenjaju verzije i zadržavaju stariju verziju, ali time su primorane koristiti zastarjelu tehnologiju. Nakon nekog određenog vremena stare verzije operativnih sustava se u potpunosti prestaju koristit ili ne postoji podrška za njih. Ekonomski problem u ovom slučaju pokreće druge probleme tehnološke prirode, jer ne nastavljajući ažurirati licence, tvrtka ostaje u tehnološkom zaostatku.
Prilikom uklanjanja aplikacije, veza koju moramo imati između klijentskog dijela i udaljenog poslužiteljskog dijela u Cloudu, mora biti vrlo pouzdana jer kada veza nestane, čak i na nekoliko sekundi, primijetiti ćemo da monitor postaje crn ili se gasi. To se događa jer poslužitelj više ne može kopirati sliku sa programa u lokalni prikazivač, jer nedostaje veza.
Vidjeli smo da je pokušaj uvođenja vanjskih aplikacija za Cloud u Cloud pomoću tehnike daljinskog upravljanja vrlo skupo za licence i nezgodno zbog potencijalnih tehničkih problema.
Postoji još jedan veliki problem, naime performanse koje poslužitelj mora imati da bi mogao koristiti ovu vrstu tehnologije. Zamislimo tvrtku s 50 radnih stanica: danas sva naša računala imaju najmanje 2 GHz procesor, što je prilično jaka snaga (+8 Giga RAM-a + tvrdi disk koji sadrži naše podatke), kada pomnožimo sa 50 korisnika, otkrivamo da ne postoji procesor veći od 4GHz.
Procesor od 4 GHz maksimalna je frekvencija koju poslužitelj može implementirati.
Dimenzioniranje poslužitelja koje bi tvrtka trebala imati na poslužiteljskom dijelu za implementaciju te vrste rješenja u oblaku postaje jako jako jako skupo. Korištenje oblaka s moćnim poslužiteljem košta puno. Veličina CPU-a i količina RAM-a na strani poslužitelja uvelike utječu na cijenu virtualnog stroja potrebnog u oblaku za hostiranje ovog rješenja.
Raspodijeljena snaga svih lokalnih računala u tvrtki mnogo je veća od izvrsnog poslužitelja u Cloudu, stoga je bolje iskoristiti distribuiranu snagu.
Ostaje pitanje zašto uložiti u skupog poslužitelja i gubiti računalnu snagu?
Stoga možemo zaključiti da nenativna aplikacija za Cloud nameće visoke troškove.
U ovom će se trenutku netko zapitati: “Tko me prisiljava na rad u Cloud-u?” I upravo je to razlog zašto mnoge tvrtke danas nerado prelaze u Cloud, jer smatraju da bi, prijašnjim načinom rada, morale investirati znatno više.
Ali zašto? Zato što uzimaju u obzir hibridni način radakoji će im dopustiti rad u Cloud-u sa starim aplikacijama.
Podcjenjuju činjenicu da je Cloud tehnologija dizajnirana da bude učinkovitija, te da je usklađivanje cijelog okruženja sa ovom vrstom tehnologije neophodno, uključujući aplikacije koje moraju biti dizajnirane za Cloud.
Takozvani hibridni način nije izvorni način, to je način koji postoji, no zahtjeva puno troškova.
Da biste u Private Cloud-u imali dostupnu aplikaciju koja nije dizajnirana za Cloud u privatnom Cloud-u, morat ćete kupiti virualni stroj s izuzetno visokim značajkama i mogućnostima obrade, koji proporcionalno rastu s povećanjem broja korisnika.
Private Cloud dizajniran i korišten na ovaj način puno je skuplji nego imati iste virtualne strojeve na fizičkom poslužitelju koje tvrtka ima i sama održava.
Tvrke na brz način mogu istražiti da u roku od 3 godine mogu kupiti virtualni stroj u cijeni najma u Cloud-u.
Ali zašto se to događa? To se događa jer aplikacije instalirane na tom virtualnom stroju nisu prikladne za Cloud. Prilagođene su Cloud-u, putem Terminal Services tehnologija.
Izvorne aplikacije za Cloud rade tako da u potpunosti iskorištavaju prednosti Cloud-a, izbjegavajući do sada viđene tehničke i ekonomske probleme.
Aplikacija u kojoj korisnik radi nije instalirana u Cloud-u, nego izravno na korisnikovom računalu koje prenosi podatake pomoću poslužitelja koji je instaliran u samom Cloud-u. Na taj se način koristi raspodijeljena snaga svih lokalnih računala u tvrtki, koja je, kako smo vidjeli, puno veća od izvrsnog poslužitelja u Cloudu.
U slučaju Fluentis ERP-a, komponenta Servera instalira se na virtualni stroj u Cloud-u, dok se aplikacija koja komunicira sa okolinom poslužitelja instalira na sva računala tvrtke putem onoga što je definirano kao SOA (engl. Service Oriented Architecture – Servisno orijentirana arhitektura
Tada više nije prisutna Client Server arhitektura, već Service Oriented.
Drugim riječima, aplikacija Fluentis instalirana na računalu klijenta komunicira s Cloud poslužiteljem, putem naredba koje aplikacija korisnika daje poslužitelju, čije se naredbe koriste za ekstrapolaciju podataka, izvršavanje postupaka, brisanje podataka, pretragu izvješća, ukratko, sve aktivnosti koje se inače provode.
Sasvim drugačiji scenarij od takozvanih starih aplikacija, gdje sve mora biti instalirano u poslužiteljskom dijelu, jer inače aplikacije ne rade.
U našem slučaju u poslužiteljski dio instaliramo samo “srž” Fluentisa, koje nema sučelje, već samo funkcionalnosti.
Stoga razumijemo da je težina Fluentisa na poslužitelju puno manja od težine aplikacije koja nije dizajnirana za Cloud. Slijedom toga, kako se povećava broj korisnika, nemamo proporcionalni porast potreba i mogućnosti obrade podataka.
Aplikacija dizajnirana za Cloud distribuira procesorski kapacitet između Poslužitelja i Korisnikapri čemu Korisnik aplikacije obavlja svoje aktivnosti, ali s Poslužiteljem komunicira samo kada mora izvršiti podatkovne transakcije i operacije.
Dok se stare aplikacije moraju kontinuirano redizajnirati u korisnikovom i poslužiteljskom dijelu te zahtijevaju mnogo veći procesorski kapacitet i veće mrežne potrebe, to se ne događa s izvornom Cloud aplikacijom.
Ecco quindi che le capacità richieste da un’applicazione Cloud native alla Virtual Machine sul lato Server sono molto meno strutturate rispetto a quelle necessarie per far funzionare applicazioni di vecchia generazione.
Aplikacija nove generacije je aplikacija koja pažljivo koristi resurse na strani poslužitelja. Optimizirana je za maksimalno iskorištavanje lokalnih aplikacija, lokalnih resursa računala u usporedbi s udaljenim poslužiteljem.
Uzmimo primjer: u našem pametnom telefonu radije koristimo aplikaciju nego istu uslugu putem preglednika, jer je aplikacija, čiji je program instaliran na našem pametnom telefonu, sposobna koristiti resurse našeg pametnog telefona na mnogo učinkovitiji i brži način.
Preuzimamo aplikacije jer tako više koristimo lokalnu obradu našeg pametnog telefona.
Za sustav upravljanja, na osobnim računalima, Fluentis djeluje na potpuno isti način, koristeći lokalne resurse stroja korisnika.
Izvorne aplikacije za Cloud mogu se graditi na dva načina: putem bilo koje aplikacije instalirane lokalno ili putem web sućelja instaliranog na poslužitelju.
Fluentis je kao prioritet odabrao aplikaciju.
Zašto? Zato što je bio jedini održivi način? Ne.
Postoje softveri za upravljanje koji rade putem preglednika. Nažalost mnogi bune izvornu aplikaciju za Cloud s aplikacijom koja radi u pregledniku u odnosu na aplikaciju koja ne radi u pregledniku.
Fluentis NE RADI U pregledniku, već RADI KAO preglednik.
Rad u pregledniku znači pozivanje aplikacije koja je instalirana na udaljenom poslužitelju putem http protokola.
Mi nismo odabrali ovaj put. Zašto?
Budući da su u razvoju trenutne verzije Fluentisa, dvije glavne pretpostavke bile bi sljedeće: da je to bila CLOUD NATIVE aplikacija i da bi njome mogao u potpunosti UPRAVLJATI PARTNER.
HTML protokol koji karakteriziraju sve aplikacije koje rade u pregledniku je statički protokol. Odnosno, kad definiramo stranicu na taj način, pregledavamo je, ali je ne možemo promijeniti.
Promjena i prilagodba aplikacije za svakog korisnika na html jezik nije nemoguće, ali održavanje tih promjena tijekom dužeg vremena je nešto nezamislivo.
Da smo Fluentis zamislili kao upotrebljiv putem preglednika, partneri nikada ne bi mogli promijeniti i modificirati aplikaciju.
Možemo uočiti da mnogi naši konkurenti koji su umjesto toga odabrali način rada u pregledniku imaju ozbiljnih problema prilikom ažuriranja, jer aplikacija nema fleksibilno sučelje, već statično.
Nedostatak standarda u protokolu preglednika, a prije svega nedostatak fleksibilnosti, uvijek nas je dovodio u situaciju da čekamo da ti standardi postanu uobičajeni.
Prije otprilike nekoliko godina zajednica programera shvatila je da se nešto mora promijeniti. Okupili su se kako bi razvili standardne protokole koji su mogli koristiti razne aplikacije u pregledniku.
U mogućnosti da koriste vrlo fleksibilne aplikacije, ali ujedno rade i u pregledniku.
Napokon su pronašli ispravan smjer.
Ova nova tehnologija, koja se naziva Web Assembly, nastala je prije samo dvije godine.
Fluentis je stvorio i predstavio aplikaciju pod nazivom Fluentis Live Update na Synergy 2019 događaju, stvorenu s ciljem testiranja pouzdanosti tehnologije Web Assembly-a. Bio je to ispravan projekt gdje smo mi bili poput pionira novonastale tehnologije. Vidjeli smo mnoge nedostatke, nastavili smo pratiti standarde koji su se od tada na dalje razvijali i možemo potvrditi da će ova platforma predstavljati ispravnu referentnu platformu za Enterprise programe (aplikacije koje zahtjevaju transakciju podataka).
Tehnološka inovacija jedna je od najvećih prednosti, mi kontinuirano pratimo i eksperimentiramo s novim tehnologijama kako bismo ponudili najučinkovitija rješenja.